![\"povijest-slika\"](\"https:\/\/bkoptimist.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/povijest-slika.jpg\")
<\/a><\/p>\nBoksa\u010di Franjo Slivak i Mijo Drvari\u0107 (prvi tre\u0107i slijeva) i treneri Ivica Kova\u010devi\u0107 i Jimmy Lyggett (prvi i drugi s desna)<\/h6>\n
Neobi\u010dno ali istinito: u mra\u010dna vremena terora nad pripadnicima drugih nacija i rasa, u Zagrebu je kut nacionalnog boksa\u010dkog ringa dr\u017eao ameri\u010dki profesionalac crne boje ko\u017ee<\/strong><\/p>\n ZAGREB<\/strong> – Direktima i kro\u0161eima na pod je poslao stotine protivnika, u potrazi za slavom potegnuo je preko Atlantika, gdje je ukrstio \u0161ake s najja\u010dim boksa\u010dima svog vre- mena, a u vihoru Drugog svjetskog rata zasjeo je na stolicu izbornika \u0161aka\u010dkog predstavni\u0161tva, kako su u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj zvali boksa\u010dku reprezentaciju.<\/p>\n Svojom tehnikom i znanjem lomio je sve protivnike i stekao mnoge obo\u017eavatelje u zemlji. Hrvatski je tek natucao, jer bio je – ameri\u010dki crnac.<\/p>\n Jimmy Lyggett u Americi je osvojio titulu prvaka u te\u0161koj kategoriji, no samo u crna\u010dkoj federaciji jer je tada bilo zabranjeno odr\u017eavati me\u010deve izme\u0111u bijelaca i afri\u010dkih Amerikanaca. Silno se \u017eelio potvrditi kao najbolji na svijetu.<\/p>\n Pospremio je ono malo stvari koje je imao, sjeo na brod i doplovio u Europu. Godinama se borio s najboljim borcima Starog kontinenta, a dva puta se u njema\u010dkom ringu susreo i s Maxom Schmelingom, profesionalnim prvakom Europe i svijeta. U prvoj borbi bio je diskvalificiran, a drugu su suci proglasili nerije\u0161enom.<\/p>\n Borio se u razli\u010ditim kategorijama po Engleskoj, Italiji, Francuskoj, Njema\u010dkoj, a nastupao je i u Zagrebu.<\/p>\n Vje\u0161tinu i snagu oku\u0161ao je s Jurom Modri\u0107em, povratnikom iz Amerike. Ta je borba tako\u0111er zavr\u0161ila nerije\u0161eno.<\/p>\n U Be\u010du je upoznao Hrvaticu Rozu. Planula je ljubav koja je dovela do braka.<\/p>\n Vjerojatno na nagovor svoje supruge, 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, do\u0161li su \u017eivjeti u Zagreb, gdje je Jimmy u svojoj 33. godini o klin objesio rukavice za profesionalne borbe i odlu\u010dio se oku\u0161ati kao trener.<\/p>\n U tom razdoblju bio je u\u010ditelj mladim boksa\u010dima u gotovo svim klubovima koji su postojali u Zagrebu. Po\u010deo je u Croatiji Zagreb, a pro\u0161ao je kroz Herkules, Makabi i Radnik.<\/p>\n Kad je osnovana NDH, preuzeo je vo\u0111enje reprezentacije na nagovor Mi\u0161ka Zebi\u0107a, alfe i omege za sport u tada\u0161njoj dr\u017eavi, koja se nije mogla pohvaliti tolerancijom prema pripadnicima drugih nacija i rasa.<\/p>\n – Jimmy je pri\u010dao smije\u0161nom mje\u0161avinom engleskog, njema\u010dkog i hrvatskog. Bilo je to prili\u010dno simpati\u010dno za prosje\u010dnog promatra\u010da, no on se uvijek trudio usavr\u0161iti jezik. Na treningu se uvelike koristio mimikom, gestikulacijom kako bi bolje i preciznije objasnio \u0161to \u017eeli. \u010cesto je i direktno demonstrirao boksa\u010dke stavove i kretnje, \u010dime je zaokupljao potpunu pozornost mladih boksa\u010da, svojih u\u010denika – precizno i s velikim \u017earom obja\u0161njavao nam je Zvonimir Bu\u0161i\u0107, autor knjige \u201c\u0160ampioni hrvatskog i svjetskog boksa\u201d.<\/p>\n Lyggett je u Zagrebu stanovao sa suprugom Rozom na raskri\u017eju Klai\u0107eve i Ka\u010di\u0107eve, a ubrzo nakon dolaska otvorio je privatnu boksa\u010dku \u0161kolu u Ilici iznad knji\u017eare Kugli, na broju 30.<\/p>\n Uskoro je upoznao ugostitelja Bednjanca, koji je imao lokal na kri\u017eanju Frankopanske i Var\u0161avske, gdje se danas nalazi gostionica Zagorcu. Tu je do\u0161lo do velike i pozitivne promjene.<\/p>\n Naime, Bednjanec mla\u0111i obo\u017eavao je boks, a pokazivao je i veliku sklonost profesionalizmu. Kao dobar otac, Bednjanec stariji ustupio je svoje skladi\u0161te robe u Preradovi\u0107evoj, koja se uskoro pretvorila u dvoranu za treninge s ringom i cijelom opremom. Odaziv mlade\u017ei na treninge bio je fantasti\u010dan.<\/p>\n – Sve vrijeme koje nije provodio pokraj ringa i u dvoranama Jimmy Lyggett je provodio sa svojom \u017eenom. Svaki slobodan trenutak posve\u0107ivao je njoj. Kada je ve\u0107 \u201ci\u0161ao van\u201d, naj\u010de\u0161\u0107e se dru\u017eio s boksa\u010dkim i sportskim djelatnicima, boksa\u010dkim trenerima i sucima te drugim sportskim du\u017enosnicima. Odlazili bi Bednjancu u gostionicu, ali Lyggett nije ba\u0161 pio. U toj gostionici uvijek se moglo na\u0107i nekog iz tada\u0161njeg boksa\u010dkog svijeta – obja\u0161njava Bu\u0161i\u0107 na\u010din \u017eivota tamnoputog trenera.<\/p>\n Lyggett nikada nije povisio ton na boksa\u010de ili svoje u\u010denike. Djelovao je prili\u010dno smireno, tvrdi Bu\u0161i\u0107. Zbog njegova poznavanja \u0161aka\u010dkog sporta, svestranosti i trenerske sposobnosti svi su ga \u017eeljeli imati u kutu za vrijeme borbi. Uvijek je promatrao protivnike, prou\u010davao njihov stil do najsitnijih detalja, a za vrijeme pauze izme\u0111u rundi obja\u0161njavao bi svom boksa\u010du kako treba nastavljati borbu – ka\u017ee Bu\u0161i\u0107.<\/p>\n – Mogao je svakog nagovoriti da d\u00e2 sve od sebe u me\u010du. Kroz njegove je ruke pro\u0161lo izme\u0111u 60 i 70 ozbiljnih sporta\u0161a i nebrojeno mnogo po\u010detnika. Bio je fascinantan \u010dovjek i boksa\u010d. Kada ga ne bi bilo u kutu, nitko nije bio zadovoljan, ni boksa\u010d ni tada\u0161nji funkcionari koji su promatrali borbe. Gledajte, tada su se odr\u017eavale i me\u0111unarodne borbe, me\u0111u ostalim, s Nijemcima, Ma\u0111arima, Talijanima, Slovacima i Rumunjima. Dvorane su uvijek bile krcate, tra\u017eila se karta vi\u0161e, kako na gostuju\u0107im me\u010devima, tako i na doma\u0107im. Ljudi se varaju ako misle da u vrijeme NDH nije bilo interesa za sport i natjecanja – tvrdi Bu\u0161i\u0107, koji je u vrijeme razgovora radio na svojoj novoj knjizi.<\/p>\n Kao posve\u0107eni sporta\u0161, Lyggett se u turbulentno vrijeme Drugog svjetskog rata uop\u0107e nije bavio dnevnom politikom. Jednostavno, nije ga zanimala. Vodio je boksa\u010de i to je bio njegov \u017eivot. No, nije volio komunizam i komuniste. Stoga je i njegovu \u017eivotu u Hrvatskoj, kako se pribli\u017eavao svr\u0161etak rata, do\u0161ao kraj.<\/p>\n U NDH ga nitko nije dirao, nije imao nikakvih problema s vlastima, no kako je bilo sve o\u010ditije da dr\u017eava ne\u0107e jo\u0161 dugo opstati, Lyggett se zabrinuo. Strah od komunista postajao je sve ja\u010di te je pred kraj rata prihvatio poziv svog brata i odlu\u010dio se vratiti u Ameriku.<\/p>\n Nagovorio je svoju suprugu Rozu da zajedno krenu na put u Ameriku. Nije ga pokolebalo ni to \u0161to su mu svi tada govorili da ostane, da nema razloga da napusti Hrvatsku te da \u0107e, bez obzira na sve, i dalje mo\u0107i trenirati nove nara\u0161taje boksa\u010da.<\/p>\n Jimmy i Roza otisnuli su se 1945. na put u Ameriku preko Italije. U Milanu su mjesecima \u010dekali brod koji \u0107e ih odvesti, kako je vjerovao, na sigurno.<\/p>\n No, Roza se naglo razboljela i nije do\u010dekala kraj putovanja. Umrla je u Milanu, a Jimmy je sam nastavio put, slomljena srca. Prema nekim podacima, umro je u Americi 1955. godine.<\/p>\n – Ako ho\u0107ete najuspje\u0161nijeg boksa\u010da, onda je to Krizmani\u0107; ako ho\u0107ete najoriginalnijeg, onda je to Vuzem; no samo je jedan stvarno najbolji – Jozi\u0107. Tako su novinari u NDH opisivali danas jednog od posljednjih Lyggettovih \u017eivu\u0107ih pulena, Mladena Jozi\u0107a. Ima tehniku, brzinu i kondiciju, a kad udara, to je brzo i precizno. Odli\u010dno trpi udarce, pobrojali su njegove vrline.<\/p>\n Mladen Jozi\u0107 bio je amaterski prvak NDH i Jugoslavije, boksao je u vi\u0161e od 220 borbi, a njih 40 zavr\u0161io je nokautiraju\u0107i protivnika. Zanimljivo, kao tinejd\u017eer htio se baviti samo gimnastikom.<\/p>\n Listamo stare albume u prostranom dnevnom boravku u sredi\u0161tu Zagreba. Mladen je za svoje godine vitalan i neobi\u010dno brz na jeziku. Kvrgavim boksa\u010dkim prstima prelazi po crnobijelim fotografijama.<\/p>\n – U\u0161ao sam u jednu dvoranu za koju su mi rekli da je gimnasti\u010dka. Pri\u0111e mi trener i ka\u017ee: \u2018Ovdje se samo boksa\u2019. Ja ka\u017eem: \u2018Dobro, svejedno, onda me upi\u0161ite na boks\u2019. Je, kaj sam mogel? Po\u010del sam trenirati i sku\u017eili su da imam talenta. Bacili su me kao juniora u te\u0161ke borbe da vide dal bum isplival. Bome sam tada dobival batina. Ali, isplival sam i – ostal na nogama. Tak je sve krenulo – prisje\u0107a se.<\/p>\n Ro\u0111en je 1925. u Zagrebu, a boksa\u010dke rukavice navukao je sa 16 godina. Trenirao ga je i Jimmy Lyggett. Zvali su ga Glista, njegove kategorije bile su prvo muha i bantam, a poslije laka.<\/p>\n – \u010cujte, on vam je bil jako dobar trener, sav u sportu. Dok je bil u Endehaziji, nije imal nikakvih problema. Majke bi se zaustavljale na cesti i svojoj djeci pokazivale na \u010dudnog crnog \u010dovjeka, ali nitko ga, koliko se sje\u0107am, nije vrije\u0111ao. \u017divio je za boks – ka\u017ee Mladen.<\/p>\n Na jednog fotografiji stoji Lyggett okru\u017een mladim boksa\u010dkim, ili kako su ih onda zvali – \u0161aka\u010dkim nadama.<\/p>\n – Pogledajte, samo smo Vjeko Jakopovi\u0107 i ja od ovih na slici jo\u0161 \u017eivi. A i on je te\u0161ko bolestan. Ne ustaje iz kreveta. Svi su drugi mrtvi – tvrdi. Najve\u0107i rival mu je bio \u0161aka\u010d iz Subotice.<\/p>\n – Je da, \u0160ovljanski je bio opasan. Par puta smo se potukli, svaki put bi drugi pobijedio. A bio je jedan od najve\u0107ih tada. Boksao sam i s Nelom Barbadorom, stra\u0161nim Talijanom. Sliku mi je potpisao i Max Schmelling, profesionalni prvak Europe i svijeta. Lijepa vremena, ali su pro\u0161la.<\/p>\n U novinama ovako opisuju njegovu borbu s \u010de\u0161kim \u0161aka\u010dem Mastikom: Dugo ga je Jozi\u0107 \u010dekao, a onda i do\u010dekao. Mastik je krenuo, zamahnuo, a Jozi\u0107 ga je pogodio direktno u bradu. \u010ceh je pao kao poko\u0161en. Danas vi\u0161e nemamo zamjene za Jozi\u0107a.<\/p>\n Dok \u010ditamo izvatke iz novina, o\u010di mu se pune suzama.<\/p>\n – Bili su to dani slave. Od boksa se nije dalo \u017eivjeti, ali \u017eivio sam za boks. Dvaput sam se \u017eenio, ali mi je i druga supruga preminula. Svi su oti\u0161li… ( Tomislav Novak)<\/em><\/p>\n<\/div>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jimmy Lyggett, crnac na \u010delu boksa\u010dke reprezentacije NDH Autor: Marin\u00a0Penavi\u0107 (preuzeto s portala Jutarnjeg lista) Boksa\u010di Franjo Slivak i Mijo Drvari\u0107 (prvi tre\u0107i slijeva) i treneri Ivica Kova\u010devi\u0107 i Jimmy […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-32","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/32","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/32\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35,"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/32\/revisions\/35"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bkoptimist.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Me\u010devi sa Schmelingom<\/h2>\n
Ring u Preradovi\u0107evoj<\/h2>\n
Strah od komunista<\/h2>\n
Bijeg u Ameriku<\/h2>\n
Bio im je \u010dudan, ali ga nisu vrije\u0111ali<\/h2>\n
Zvali su ga Glista<\/h2>\n
\u017divio za boks<\/h2>\n